Mnogi ljudi danas traže odgovor na pitanje zašto ih boli želudac od stresa ili zašto ih boli želudac iako su nalazi uredni. Vrlo često se u takvim situacijama radi o boli u želucu povezanom sa stresom. No ono što mnogi ne shvaćaju jest da stres nije samo stanje uma – stres je i nalet snažne emocije koju tijelo osjeća i izražava kroz fizičke simptome.

U takvim situacijama prvo pomislimo da je uzrok nešto izvan nas – hrana, tempo života ili situacije koje drugi u nama izazivaju pa mijenjamo prehranu, odričemo se određenih namirnica, pokušavamo manje se živcirati.

No u svom radu koristim još jednu dimenziju koju mnogi ne uzimaju u obzir: povezanost između emocija i problema sa želucem.

Naše tijelo i emocije nisu odvojeni sustavi. Ono što osjećamo izravno utječe na živčani sustav, hormone i rad organa. Zato se fizički simptomi ponekad pojavljuju kao način na koji tijelo pokazuje da se u nama događa nešto što još nismo u potpunosti osvijestili.

Zašto želudac tako snažno reagira na emocije

Jedan od razloga zašto želudac tako snažno reagira na emocije jest i taj što je probavni sustav izravno povezan sa živčanim sustavom.

Iz medicine znamo da u probavnom sustavu postoji vrlo složena mreža živčanih stanica koju neki znanstvenici nazivaju “drugim mozgom”. Ta mreža živaca stalno komunicira s mozgom i vrlo je osjetljiva na emocionalne promjene.

Zato se kaže da imamo tri centra inteligencije: glavu, srce i trbuh.

Zašto potiskujemo emocije

Većina ljudi ne odlučuje svjesno potiskivati emocije.

To se najčešće događa jer smo kroz život naučili da nije uvijek sigurno izraziti ono što stvarno osjećamo.

Možda smo naučili da je bolje izbjeći konflikt jer će doći do kaosa.
Možda smo imali osjećaj da će se druga osoba naljutiti, da će situacija postati gora.
Možda smo se bojali da ćemo biti neshvaćeni ili ispasti slabići.

Stoga mnogi ljudi nauče biti smireni, razumni i “dobri”, čak i onda kada u sebi osjećaju ljutnju, frustraciju ili tugu.

Ali emocija koja nije izražena ne nestaje. Biokemija emocije se skuplja u stanicama i tijelo je i dalje osjeća.

Kada tijelo reagira na ono što prešućujemo

U radu s klijenticama često primjećujem jedan obrazac: probleme sa želucem vrlo često imaju osobe koje u važnim situacijama ne reagiraju i ne izražavaju kako se osjećaju.

Jedna klijentica s kojom sam radila imala je stalne bolove u želucu. Bila je svjesna da postoji obiteljska situacija u kojoj bi konačno trebala izraziti svoje mišljenje i postaviti granice, ali jednostavno to nije mogla.

Izvana je pokušavala ostati smirena i razumna, no iznutra je osjećala veliku frustraciju i nemoć.

Kada korijen emocije vodi u prošlost

Tijekom Journey procesa došli smo do jednog ranijeg iskustva iz djetinjstva.

U toj situaciji kao dijete nije smjela izraziti svoje mišljenje jer je otac na nju reagirao vrlo glasno i ljutito. U tom trenutku zaključila je da je opasno reći što stvarno misli jer to može izazvati ljutnju drugih ljudi.

Kao način zaštite naučila je šutjeti i prešutjeti ono što osjeća.

Kasnije u životu ta odluka počela je utjecati na način na koji reagira u odnosima. Svaki put kada bi se našla u situaciji u kojoj bi trebala izraziti svoje mišljenje, tijelo bi reagiralo napetošću — a želudac je bio mjesto gdje se ta napetost najviše osjećala.

Kada je tijekom procesa napokon dopustila sebi osjetiti emociju vezanu uz to iskustvo i izraziti riječi koje je dugo zadržavala u sebi, tijelo se počelo opuštati, a simptomi u želucu postupno su se smanjili.

Tri česta emocionalna uzroka problema sa želucem

Kod druge klijentice uzrok je bila dugotrajno potisnuta ljutnja u odnosu s bliskom osobom. Izvana je pokušavala održati mir i izbjeći konflikt, ali iznutra je nosila puno neizražene ljutnje koja je s vremenom počela utjecati na njezin želudac.

Kod treće klijentice u pozadini je bio stalni strah. Duboko u sebi vjerovala je da će se, ako počne živjeti i ponašati se onako kako stvarno želi, sve raspasti i da će zbog toga osjećati krivnju do kraja života.

Zbog tog straha odlučila je trpjeti situaciju, iako joj je ta briga dugoročno uništavala kvalitetu života i izazivala probleme sa želucem.

U radu sa klijentima često vidim da se iza problema sa želucem ponavljaju tri emocije: potisnuta ljutnja, dugotrajna briga ili strah te osjećaj nemoći u situacijama koje osoba ne zna kako riješiti. Kada te emocije ostanu potisnute kroz duže vrijeme, tijelo počne reagirati upravo kroz želudac.

Zašto je važno osjetiti emociju do kraja

Znanstveno je dokazano da svaka emocija koju doživimo pokreće određene biokemijske reakcije u tijelu.

Kada emociju osjetimo, izrazimo i dopustimo joj da prirodno prođe kroz nas, taj proces se dovrši i tijelo se vraća u stanje ravnoteže. Emocija tako jednostavno prođe.

No u stvarnom životu često nemamo prostor da emociju izrazimo do kraja – ili osjećamo da nije sigurno ili jednostavno ne znamo kako.

U takvim trenucima emociju potisnemo. Tijelo je već pokrenulo biokemijsku reakciju povezanu s tom emocijom, ali ona se ne završi.

Takve nedovršene emocije ostaju povezane sa sjećanjem na situaciju u kojoj su nastale. Uz to sjećanje ostaju i misli, zaključci i uvjerenja koja smo u tom trenutku stvorili o sebi ili o životu.

Kako Journey proces pomaže

U Journey procesu osoba ima priliku ponovno doći u kontakt s tim sjećanjem, ali ovaj put u sigurnom i vođenom prostoru.

Kroz proces osoba počinje prepoznavati emociju koja je u toj situaciji ostala potisnuta, kao i misli i uvjerenja koja su tada nastala.

Kada napokon dopustimo tu emociju do kraja, tijelo može dovršiti biokemijski proces koji je nekad prije započeo.

Tada se često počinje otpuštati napetost koju je tijelo dugo držalo.

Dobra vijest je da se promjena tada ne događa samo na razini razumijevanja. Mijenja se i način na koji osoba osjeća svoje tijelo, reagira na slične situacije i doživljava sebe.

Kada emocija više nije zarobljena u tijelu, tijelo često više nema potrebu držati napetost kroz fizički simptom.

Kada počnemo slušati tijelo

Često ono što ne možemo “probaviti” u životu tijelo počne pokazivati upravo kroz želudac.

Tijelo ima svoju mudrost. Kada joj damo prostor, često nas vodi upravo prema onome što nam je potrebno.

I ne trebamo drastično promijeniti život nego jednostavno dopustiti sebi osjetiti ono što je dugo bilo potisnuto u stanicama, otpustiti biokemiju emocije i osjetiti olakšanje na svim razinama svog bića.

Možda si dok si čitala ovaj tekst prepoznala neke situacije iz vlastitog života. Možda postoji nešto u tvom životu što već dugo pokušavaš “probaviti”, a tvoje tijelo ti već neko vrijeme pokušava nešto pokazati.

Ako osjećaš da si spremna dublje razumjeti poruku svog tijela i emociju koja stoji iza simptoma, Journey proces je način koji to omogućuje na siguran i vođen način.