Mnogi ljudi godinama rade na sebi, analiziraju svoje obrasce i pokušavaju razumjeti problem, ali se i dalje pitaju zašto mentalni rad nije dovoljan da se promjena zaista dogodi.

Mnoge moje klijentice to osvijeste tek kad ih život “pritisne uza zid”.

Kad po noći ne mogu spavati jer ne mogu zaustaviti misli.
Kad u tijelu danima osjećaju pritisak, nemir, napetost, mučninu ili hladnoću.
Kada više ne mogu biti prisutne ni u razgovoru, ni u poslu, ni u sebi – kao da je problem koji ih muči jedina stvar koja postoji u njihovom unutarnjem svijetu.

To je trenutak u kojem shvate da analiza i pozitivno razmišljanje ne funkcioniraju. I postane im jasno da situaciju koja im uzrokuje snažne emocije pokušavaju riješiti razumom.

Razum može analizirati situaciju, ali emocije koje pokreću problem ne nalaze se u razumu. One su pohranjene u tijelu.

Zašto mentalni rad nije dovoljan za rješavanje problema

Logika vidi samo površinu, a velik dio onoga što nas pokreće nalazi se ispod nje – u podsvjesnom dijelu nas koji glava nikada ne može u potpunosti dohvatiti. Podsvijest čuva uvjerenja, programe i potisnute emocije koje stvaraju neugodne osjećaje koje doživljavamo kao problem.

Zbog toga možemo godinama objašnjavati, analizirati i pokušavati razumjeti… ali stvarna, trajna promjena često ne nastupa.

Jedna klijentica mi je jednom rekla:
“Razumijem zašto imam ovaj problem. Analizirala sam ga sto puta. Ali i dalje osjećam isti strah.”

To je trenutak kada postaje jasno da razumijevanje nije dovoljno.

Emocije koje potiskujemo ne nestaju

Najčešće emocije koje moje klijentice potiskuju su strah, ljutnja, krivnja i nezadovoljstvo.

Potiskuju ih jer “moraju biti jake”, “moraju funkcionirati”, “nema smisla sad plakati”, “to nije tako strašno”.

Ali emocije koje se potisnu ne nestanu.

I kada afirmacije više nemaju efekta, meditacije ne donose mir, a razum ne nudi rješenje – padnemo u očaj. Iz tog očaja opet dolaze emocije: nemoć, tuga, usamljenost, gubitak vjere, pa čak i ljutnja na život, na Boga, na sebe ili na sudbinu.

Potisnute emocije ostaju aktivne u tijelu sve dok ne dobiju prostor da budu osjetene i otpuštene.

Normalno funkcioniranje i teret na duši

Ljudi mi se najčešće javljaju jer žele imati normalan život.
Normalno funkcionirati. Imati normalan osjećaj sebe.

Žele riješiti problem – maknuti teret s duše koji im ne da disati.

Ako za tebe normalno funkcioniranje znači osjećaj lakoće, slobode, spontanosti i prisutnosti – osjećaj da kada uložiš trud vidiš rezultat, da se osjećaš dobro u tijelu i možeš disati punim plućima – onda znaj da to nastupa kada otpustiš emocionalni teret.

Po čemu je Journey rad drugačiji

Ako bih u jednoj rečenici trebala objasniti što moj rad čini drugačijim, rekla bih da u Journey procesima otpuštamo slojeve emocija kako bismo se ponovno povezali s dijelom sebe koji je ispod svih negativnih emocija – s čistom sviješću.

Ta svijest je uvijek prisutna u nama. Ona omogućuje da nam srce kuca, oči sjaje i kosa raste.

Kada iz te razine svijesti počnemo rješavati problem, cijeli lanac potisnutih emocija počinje se prirodno rastapati i problem gubi svoju snagu.

Važno je znati da do te dubine najčešće ne možemo doći sami. Naš živčani sustav i podsvijest otvaraju se tek kada se osjećamo dovoljno sigurno.

A kada se taj prostor otvori, ponekad je dovoljna minuta – ili čak manje – da emocija povezana s problemom bude osjetena, proživljena i otpuštena.

Ispod svega toga nalazi se čisti mir.
Čista svijest.
Čista svjetlost.
Esencija svakog od nas.

Prava promjena počinje kad osjetiš emociju

Dok čitaš ove riječi, voljela bih da shvatiš jednu stvar- promjena kakvu priželjkuješ počinje kada prestaneš analizirati i počneš osjećati.

Ako želiš bolje razumjeti zašto mentalni rad često nije dovoljan i zašto se prava promjena događa tek kada dotaknemo emociju, možeš pročitati moj članak na ATMA portalu.

U tom tekstu pišem o jednoj čestoj zamci u koju upadaju ljudi koji rade na sebi – puno razumiju, puno analiziraju, ali se i dalje osjećaju kao da se vrte u krug.

Možda ćeš u tom članku prepoznati i neke vlastite obrasce.

Ako imaš pitanje na koje nisi pronašla odgovor u ovom tekstu, slobodno mi se javi. Ponekad jedno pravo pitanje može otvoriti potpuno novu perspektivu.