Ako radiš na sebi, a tvoj se problem i dalje ne rješava do kraja, onda je jasno da ga rješavaš pogrešnim pristupom.

Mnoge moje klijentice to osvijeste tek kad ih život “pritisne uza zid”.
Kad po noći ne mogu spavati jer ne mogu zaustaviti misli.
Kad u tijelu danima osjećaju pritisak, nemir, napetost, mučninu, hladnoću…
Kada više ne mogu biti prisutne ni u razgovoru, ni u poslu, ni u sebi – kao da je problem koji ih muči jedina stvar koja postoji u njihovom unutarnjem svijetu.

To je trenutak u kojem shvate da analiza i pozitivno razmišljanje ne funkcioniraju.
I postane im jasno da situaciju koja im uzrokuje snažne emocije pokušavaju riješiti razumom.

Zašto razum nije dovoljan za rješavanje problema

Logika vidi samo površinu, a 95% onoga što nas boli nalazi se ispod nje – u podsvjesnom, skrivenom, dijelu nas koji glava nikada neće dohvatiti. Podsvijest čuva uvjerenja, programe i potisnute emocije koje izazivaju problem tj. neugodnu emociju koju osjećamo.

Stoga možemo godinama objašnjavati, analizirati i pokušavati razumjeti… ali stvarna, trajna promjena neće nastupiti.

Emocije koje potiskujemo ne nestaju

Najčešće emocije koje moje klijentice potiskuju su strah, ljutnja, krivnja i nezadovoljstvo. Potiskuju ih jer “moraju biti jake”, “moraju funkcionirati”, “nema smisla sad plakati”, “to nije tako strašno”.

Ali emocije koje se potisnu ne nestanu.
I kada afirmacije više nemaju efekta, meditacije ne donose mir, a razum ne nudi rješenje – padnemo u očaj. Iz tog očaja opet dolaze emocije: nemoć, tuga, usamljenost, gubitak vjere, pa čak i ljutnja na život, na Boga, na sebe, na sudbinu.

Normalno funkcioniranje i teret na duši

Ljudi mi se najčešće javljaju jer žele imati normalan život.
Normalno funkcionirati. Imati normalan osjećaj sebe.

Žele riješiti problem – maknuti teret s duše koji im ne da disati.

Ako za tebe normalno funkcioniranje podrazumijeva osjećaj lakoće, slobode, spontanosti i prisustva, osjećaj da kada uložiš trud – vidiš rezultat, da se osjećaš dobro u tijelu, možeš disati punim plućima – onda znaj da to nastupa kad otpustiš emocionalni teret.

Po čemu je Journey rad drugačiji

Ako bih u jednoj rečenici trebala objasniti što moj rad čini drugačijim od svega ostalog, rekla bih da u Journey procesima otpuštamo slojeve emocija kako bi se ponovno povezali sa djelom nas koji je ispod svih negativnih emocija– sa čistom sviješću. Ona je uvijek tu i omogućuje da nam srce kuca, oči sjaje i kosa raste.

Kad iz te svijesti rješavamo problem cijeli lanac potisnutih emocija prirodno se rastapa i čitav problem nestaje.

Ali važno je da znaš da do toga ne možeš sama, jer se tvoja podsvijest, tvoj živčani sustav neće otvoriti ako se ne osjeća dovoljno sigurno da bi uopće dotaknuo tu dubinu.

A kada se jednom otvori – dovoljna je minuta, čak i manje – da se svaka emocija povezana sa problemom osjeti, proživi i otpusti.

Ispod svega toga nalazi se čisti mir. Čista svijest. Čista svjetlost. Esencija svakog od nas.

Prava promjena počinje kad osjetiš emociju

Dok čitaš ove riječi voljela bih da shvatiš da promjena kakvu si priželjkuješ počinje kada prestaneš analizirati i počneš osjećati.
Kada prestaneš tražiti odgovore u glavi i počneš ih tražiti u emocijama.

Ako želiš bolje razumjeti zašto mentalni rad nikad nije dovoljan i zašto se razrješenje događa tek kada dotaknemo emociju – pročitaj moj članak na atma portalu. Taj tekst će ti otkriti radiš li i ti greške kao većina ljudi koji rade na sebi, a vrte se u krug.

I naravno, javi mi se sa pitanjima koja imaš, a odgovor ne nalaziš ovdje.